“Usamljenost ne možemo ignorirati, osobito kada znamo da se više od polovice korisnika Domova kontinuirano osjeća usamljeno. Znate li kakav je osjećaj biti ‘iza ograde’, kako to korisnici nazivaju?”, upitala nas je Višnja Cicvarić Šonje koja s kolegama Marijanom Brankov i Dejanom Peternekom volontira u sklopu programa Generacije Zajedno.

Istraživanje koje je spomenula pokazalo je da su naši djedovi i bake u domovima usamljeni, a taj se osjećaj dodatno produbio u vrijeme izoliranosti uzrokovane pandemijom Covida-19. Istraživanje koje su proveli Hrvatski Telekom i Volonterski centar pokazalo je i kako korisnicima najviše nedostaju razgovori s obitelji (88%) i prijateljima izvan doma (70%).

Na ove podatke Višnja, Marijana i Dejan nisu mogli ostati ravnodušni. Odmah su se priključili nacionalnom Programu digitalne edukacije starijih osoba u sklopu kojeg je Hrvatski Telekom donirao tablete i besplatan internet za 30 domova diljem Hrvatske. Iako im se digitalno opismenjavanje u novonormalnim uvjetima ispočetka činilo nemoguća misija, već nakon prvog videopoziva domu u kojem volontiraju dogodila se – magija.

Ne postoje dobne granice za učenje

“Oduševljena sam njihovim optimizmom i željom za učenjem, još jednom sam se osvjedočila kako ne postoje dobne granice za učenje, rast i razvoj”, kaže nam Višnja koja je volontirala u Domu za starije i nemoćne osobe Sveta Ana u Novom Zagrebu.

Javila im se još u siječnju i ponudila pomoć za što bude trebalo. Ponajviše da bude tu kad se netko zaželi razgovora. Ideja je bila da se videopozivom čuju na tjednoj bazi. “Nitko nije očekivao terapijski razgovor, kako ga je nazvala kolegica iz doma. Nikada nemamo agendu, jednostavno prelazimo s teme na temu, smijemo se, dijelimo život”, govori Višnja koja volontira u raznim akcijama, a od prošle je godine Telekom Ambasador na nivou Deutche Telekom Grupe.

Ekipi se s veseljem priključila i Marijana Brankov koja volontira u Domu za starije Buzin. “Dobro se vraća dobrim, to je moj životni moto. Htjela sam nekoga usrećiti i prenijeti im svoj pozitivan duh”, kaže Marijana.

“Na staru godinu prvi sam put kontaktirala socijalnu radnicu Ivonu Grce i tada je sve krenulo. Moja uloga je, baš kao i Višnjina, biti emotivni support. Prvo sam se čula s gospođom Pavlom, a kako se Domom brzo proširila vijest o našem razgovoru ubrzo su me kontaktirali i gospodin Marijan i gospođa Barbara”, prisjeća se.

Naučili su koristiti tablete, zvati na videopozive, igrati se s aplikacijama

U dobrom društvu i kroz zezanciju, korisnici su ubrzo naučili pokretati videopozive i koristiti razne aplikacije. “Nakon kratkog vremena svi su svakodnevno koristili tablete. Gospodin Marijan je čak dobio vlastiti tablet kada je njegov sin shvatio koliko mu videopozivi znače i da se bez problema samostalno njime koristi, iako nikad nije imao niti smartphone”, govori Marijana.

I Višnja pozdravlja ovaj nacionalni program digitalne edukacije starijih i kaže da ga ne bi povezivala samo s trenutnom epidemiološkom situacijom. “Predivno mi je vidjeti generaciju 80+ kako spremno uči, koristi se računalima, tabletima, koristi različite aplikacije, sve što im omogućava tehnologija – da ostanu u kontaktu s vremenom, zbivanjima, obitelji”, govori.

Kao i na svakom početku, dodaje Marijana, uvijek postoji strah od nepoznatog. “No svladali su ga vrlo brzo, čim su vidjeli koje su sve prednosti tehnologije koju tablet pruža a i opuštena atmosfera je puno pridonijela”, kaže, a Višnja na to dodaje:

“Znate što povezuje volontere? Dobra volja, solidarnost, uzajamnost, otvorenost, jedno veliko srce.” Još jedno veliko srce ove kampanje je Dejan Peternek, Višnjin i Marijanin kolega iz Osijeka koji volontira u Domu u kojem su boravile njegova baka i prabaka.

U tom Domu bile su moja prabaka i baka, odmah sam se javio

“Odmah sam se prijavio jer sam znao da Dom u Osijeku ima jako puno korisnika koji se mjesecima nisu vidjeli sa svojim bližnjima. Kako su mi u tom Domu bile pokojne prabaka i kasnije baka, zamislio sam koliko bi njima značilo da se vidimo”, prisjeća se.

Budući da su volonteri imali potpuno otvorene ruke i sami birali što će raditi, Dejan je odlučio s njima raditi ono što najbolje zna – proveo je mali program edukacije i osposobljavanja tableta u svakodnevnom korištenju.

“Korisnici su se većinom jako bojali da nešto ne pokvare ili krivo stisnu, neki nisu htjeli ni naučiti, tako da je bilo potrebno ih educirati da shvate da ovo nije kvantna fizika. Koliko god se trudili, bilo je dosta otpora, dok nisam osobno preko videopoziva porazgovarao s pojedincima koji su odmah prihvatili ovu ideju”, kaže i dodaje da se Domom ubrzo počela širiti vijest o radionici i da su bili glavna tema danima.

“S obzirom na to da dosta korisnika ima mobitele, osposobili smo i Hot spot na tabletima tako da su se svi mogli spojiti na internet i samostalno komunicirati kad god su htjeli. Neki su iskoristili priliku i da surfaju, čitaju vijesti, igraju igrice i tko zna što već sve ne”, ponosno dodaje.

Nikada neću zaboraviti suze jedne bake kada je vidjela svoju obitelj

Uspostavio je i sjajnu komunikaciju sa socijalnom radnicom Kristinom koja mu je kontakt u Domu i bez koje bi, kaže, ovaj zadatak bio puno teži. Iako su do sada imali i tehničkih problema, bilo je i puno emocija. A ponekad je, baš onako kako to život namjesti, jedno išlo s drugim.

“Sjećam se trenutka kada se jedna baka trebala čuti sa svojima, ali se nisu znali ni mogli povezati. Zvali su me u panici kako da to riješe jer je gospođa cijeli dan čekala da nakon nekoliko mjeseci napokon vidi sina i obitelj. Nazvao sam ih preko videopoziva na Kristinin mobitel i sve smo riješili za dvije minute. Taj izraz lica i suze gospođine suze koje su krenule kada je vidjela sina nikad neću zaboraviti”, prisjeća se.

I Višnja je imala sjajno iskustvo sa zaposlenicima u Domu. “Vjerujem da i drugi domovi imaju svoju gospođu Marinu – predivnu socijalnu radnicu koja je tu za sve, od kreativnih programa za korisnike i druženja do pomoći s TV prijemnicima i mobilnim uređajima”, kaže ona, a Marijana dodaje:

“Ivona je anđeo Doma u Buzinu, dok sam ja bila emotivni support ona je s njima radila edukacije. “Putem su se rodila i divna prijateljstva. Bilo je puno emotivnih trenutaka, a pale su i neke životne lekcije.

Sreli smo se i uživo, bilo je nezaboravno

“Ako bih morala koga izdvojiti, spomenula bih dvije gospođe – Doru i Ljiljanu. Komentirale smo jednom koliko se tehnologija brzo mijenja, a gđa Dora mi je ispričala kako je tijekom svog rada kao arhitektica imala priliku raditi na projektu za koji su projektirani posebni odzračnici zbog velikih kompjutora iz tog doba. Do završetka projekta oni više nisu imali svoju prvotnu namjenu – računala su se promijenila”, kaže Višnja.

Gđa Ljiljana ju je pak oduševila svojom kreativnošću. “Ona stvara prava umjetnička djela fuzijom stakla. To je tehnika sjedinjavanja i oblikovanja stakla u kojoj se termičkom obradom, najčešće na 830 °C, izrezani komadi stakla različitih oblika stapaju u zamišljeni predmet, primjerice nakit, zdjelu…”, govori Višnja.

Svoje je prijateljice i prijatelje iz doma imala priliku i upoznati uživo. “Kada je bila malo bolja situacija glede korona mjera, otišla sam jedne subotu u posjetu. Ne mogu vam opisati uzbuđenje koje je vladalo, najradije bih ih bila sve zagrlila. Bilo je nezaboravno, kao da sam srela dugogodišnje prijateljice”, prisjeća se.

“Atmosferu je dodatno podignula i moja mala pesekica – Bichon Havanezer, koja se obožava maziti, neprestano je išla od jedne do druge gospođe, na opće veselje. Bilo je upita hoću li tako sada svake subote dolaziti”, dodaje uz smijeh govoreći kako planiraju novo druženje.

Ova su mi druženja obogatila život

Dejan svoje seniore još nije upoznao, u nekoliko navrata dogovarali su live druženje, ali su svaki put bile postrožene mjere i nije se smjelo ući u prostorije doma. “Sada napokon imamo dogovorenu edukaciju i druženje sljedeći tjedan. Već mi je najavljeno da ne smijem doći praznih ruku”, govori uz smijeh.

Sve troje uživaju u volontiranju, a Višnja kaže da je zahvalna na druženjima koja su joj obogatila život. “Oni će spremno podijeliti s vama svoje prve korake na računalu, nasmijati se svojim prvim izazovima, ponekada i strahovima. Ali upravo taj život koji vrije u njima, ta volja i vedrina, ono su što me je vezalo uz njih”, govori s entuzijazmom.

Iskustvo koje imaju, dodaje Višnja, rado će podijeliti, a mudrost koju su stekle godinama treba cijeniti a Marijana dodaje:

“Saznala sam sve o njima, njihovim obiteljima i životu prije dolaska u Dom. Jednom kad su se otvorili, tema nije nedostajalo. Svaki slobodni trenutak smo iskoristili da se čujemo. Pričali smo o prijateljstvima, obitelji, poslu i čak sam dobivala ljubavne savjete.” U ovih malo više od pola godine, kaže, toliko su se zbližili da ima osjećaj da se poznaju godinama.

Podsjetili su me što je sreća

“Gospođa Barbara koja je u kolicima jednom mi je rekla da je ona najbolje vježbala od svih na satu tjelesnog i da ih je sve bodrila da oni to mogu. Tada shvatiš koliko je malo potrebno za sreću i kako smo često nezahvalni na onome što imamo”, priča te nastavlja:

“Koliko god da su oni mislili da ja njih usrećujem i da sam im podrška u svemu što uče i rade, toliko je zapravo bilo obrnuto. Oni su više utjecali na mene nego ja na njih i zato bih svakome preporučila da barem jednom probaju volontirati u domovima za starije.”
I ona je uživo upoznala svoje prijatelje seniore. U svibnju ove godine prvi je puta posjetila Dom i osobno upoznala gospođu Barbaru i gospodina Marijana.

“Organizirali smo odlazak na kavu u obližnji kafić. S nama je bila i Ivona, o njoj bi mogla pričati danima. Taj posao možeš raditi samo ako ga istinski voliš, njen pristup korisnicima pun je ljubavi i razumijevanja i vjerujem da oni to i osjete. Na našem druženju smijeha nije nedostajalo, prisjećali smo se svih naših razgovora i anegdota”, priča.

Ljubavni savjeti gospođe Barbare

Uz sav smijeh i zabavu, u sjećanje su joj se najviše urezali mudri savjeti gospođe Barbare. “Sjećam se da je pričala o ljubavi. Nije lako biti uspješna i mlada žena, govorila je. Rekla je kako mi žene moramo biti pametnije i ne smijemo pokazati svojoj boljoj polovici da baš sve znamo. Kad jednom pokažeš da znaš onda se podrazumijeva da ti to radiš bolje i sve moraš sama”, smije se Marijana.

Ova je kampanja nadmašila sva njezina očekivanja. “Od toga kako su se snašli s modernom tehnologijom do novih prijateljstva koje sam stekla. Mislim da smo svi bogatiji za jedno predivno životno iskustvo. Svaki korisnik će imati posebno mjesto u mom srcu. Kada se nađem u situaciji da mi je teško samo se sjetim njih i osvijestim se koliko je malo potrebno za sreću”, kaže za kraj.

Pandemija uzrokovana koronavirusom nam je dodatno pokazala koliko je nužno djelovati kako bi i starija populacija osjetila prednosti digitalizacije. Digitalne vještine im omogućuju jednostavniju i bržu komunikaciju s najmilijima, kao i uživanje u zanimljivom, zabavnom i korisnom sadržaju koji ih čini povezanim sa zajednicom. Uz digitalizaciju, naši najstariji doista mogu imati ljepšu svakodnevicu.

Upravo zato je Hrvatski Telekom 2020. godine pokrenuo nacionalni program “Generacije Zajedno” s ciljem digitalnog opismenjavanja korisnika domova za starije diljem Hrvatske. U prvoj fazi projekta 15 domova za starije diljem Hrvatske dobili su donaciju proizvoda i usluga za pristup internetu.  Program se nastavlja i ove godine, kada je donacija omogućena za još 16 domova, a kroz razne edukacije omogućit će im i stjecanje osnovnih znanja uz koja će njihova svakodnevica biti zabavnija i ispunjenjenija.

Prijave za program “Generacije Zajedno” su još uvijek otvorene za sve državne i županijske domove u Hrvatskoj.  Pozivamo vas da ispunite prijavu za sudjelovanje ovdje.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing