Još kao klinac u osnovnjaku rastavljao si televizore, spaljivao stvari i svima je bilo jasno da nećeš studirati povijest nego nešto vezano uz STEM. Često si išao biciklirati s mamom, i dok ste se jednom tako vozili, pokušala je izvući iz tebe što želiš u životu. Išao si u osmi razred i rekao si joj da ćeš biti programer i da ćeš raditi u Kaliforniji. Iako nećeš završiti računarstvo nego elektrotehniku, živjet ćeš neko vrijeme u Kaliforniji, a nakon nekoliko godina vratit ćeš se iz Amerike u Čakovec i tamo pokrenuti svoju IT tvrtku, a zatim i tehnološki startup. Bit će to možda nekim ljudima oko tebe malo čudno, ali ti ćeš znati da si donio pravu odluku jer u IT-u nije bitno odakle radiš, već što radiš.
Svima je još u osnovnjaku uvijek bilo fora što te zanimaju te tehničke stvari, ali kada si trebao izabrati srednju školu susreo si se s prvom predrasudom. Nisi htio upisati gimnaziju nego srednju Tehničku školu u Čakovcu, a kako ta škola nije bila na najboljem glasu, tvoji dosadašnji profesori su se sablaznili. Zvali su i mamu u školu da joj kažu da to ne smije dopustiti i da te upiše u gimnaziju. I onda je rođak Siniša, koji je završio FER i tehničku školu u Varaždinu, rekao mami da te pusti da upišeš što želiš. Srećom, ona je bila dovoljno razumna i prepustila ti je izbor.
Na faksu ćeš raditi full time job kako bi mogao živjeti u Zagrebu
Srednja tehnička bila ti je prelagana. Dok ovo čitaš imaš 16 godina, ideš u drugi razred i sve ti ide glatko, iako ništa ne učiš. Tako će biti sve dok ne upišeš FER. Matematika tamo će te toliko dotući da ćeš zbog nje pasti godinu i zamalo izletjeti s faksa, ali ipak ćeš se provući kroz ušicu igle. Trebat će ti vremena da se navikneš na činjenicu da nije sve tako jednostavno kao u srednjoj i da moraš početi učiti.
Iz današnje perspektive 33-godišnjaka ponovno bih upisao srednju tehničku jer se nisi namučio u te četiri godine, ali bih ti savjetovao da na faksu ne budeš arogantan misleći kako ćeš sve od šale odraditi. Fakulteti su strukturirani tako da moraš učiti i zato se odmah primi knjige. Sada u srednjoj ideš na državna natjecanja iz osnove elektrotehnike i sav si pun sebe, a na faksu ćeš pasti baš taj predmet. Zašto? Jer si sve na početku olako shvaćao.
Na faksu ćeš od drugog semestra početi raditi. Zaposlit ćeš se na full time u Boschu kako bi mogao ostati živjeti u Zagrebu tako da ćeš preskočiti tipičan studentski život i odužiti studiranje na šest i pol godina. U Boschu ćeš raditi nekoliko godina, a kada ti postane puna kapa sitnih programerskih poslova dat ćeš otkaz i počet ćeš raditi za austrijski AVL na kojem ćeš ostati do odlaska u Ameriku.
Uspjet ćeš napraviti svoj podvodni autonomni dron
Na ljeto prije treće godine faksa vozit ćeš se busom iz Zadra prema Čakovcu. Trebat ćeš prijaviti temu za seminarski rad na računarstvu, ali sve što si do tada vidio na popisu neće ti biti naročito zanimljivo. U busu će puštati nekakve dokumentarce, a jedan od njih bit će o podvodnim robotima koji istražuju Titanic i to će te potaknuti da se prijaviš za seminarski rad na elektrotehnici na temu izrade autonomnih robota. Rad na tom seminaru jako će ti se svidjeti i profesori će te nagovoriti da se prebaciš s računarstva na elektroniku.
Kasnije ćeš ostati u tom Laboratoriju za podvodne sustave na automatici i taj tvoj seminarski će se pretvoriti u diplomski rad i ti ćeš stvarno napraviti autonomnu podvodnu ronilicu. Bit će to nešto kao mali podvodni dron. Nešto prije diplome na FER-u će se održati predavanje o startupovima što će za to vrijeme kod nas još uvijek biti apstraktni pojam. Nakon predavanja prići ćeš predavaču s tog predavanja i odvjetniku za startupove koji radi u Silicijskoj dolini, Vladimiru de Franceschiju i ispričati im sve o svojoj ronilici. Odvjetniku će to biti super, predložit će ti da se prijaviš za sudjelovanje u programu američkog startup akceleratora Founder Institute u Zagrebu i kasnije ti pomoći kod otvaranja startupa u San Franciscu.
Od rođaka Siniše posudit ćeš tri tisuće kuna
Nakon diplome i dalje ćeš raditi u AVL-u. Htjet ćeš se prijaviti u program američkog startup akceleratora Founder Institute, ali će ti za početni ulog trebati tri tisuće kuna koje nećeš imati jer će baka zbog moždanog udara završiti u domu, pa ćeš morati pomagati oko plaćanja doma, a i brinut ćeš za mamu koja se u međuvremenu razboljela. Bit će tu puno debatiranja s prijateljima i onda će ti Siniša posuditi novac i bit će to velika prekretnica. U Zagrebu ćeš kroz taj akcelerator bolje upoznati startup kulturu.
Jednog popodneva u Čakovcu, na zimu 2012., cijepajući drva mami za ogrjev odsjeći ćeš si dio palca iznad kosti. Završit ćeš u velikim bolovima na hitnoj gdje će ti zašiti prst, ali pozitivna stvar je što ćeš dobiti tri mjeseca bolovanja. Za to vrijeme provedeno doma shvatit ćeš da je bolje raditi sam nego kod nekoga u uredu i počet ćeš razmišljati o preseljenju u San Francisco. Otvorit ćeš iz Zagreba svoj prvi startup tamo, a ubrzo ćeš preko neta pronaći i posao u tamošnjem startupu Nextuser kako bi si mogao plaćati stan, hranu i razvijati svoj vlastiti projekt. I mnogi će ti govoriti da je riskantno dati otkaz u dobrostojećoj austrijskoj firmi i otići raditi u nekakav startup kod čovjeka kojeg si upoznao na internetu, ali vjeruj mi na kraju će ti se isplatiti.
U San Franciscu ćeš skupiti mnogo iskustva, ali nećeš uspjeti sa svojim startupom
San Francisco će ti biti fora grad i svi će više manje, kao i ti, raditi po nekoliko poslova i razvijati svoje startupove. Sve je tamo orijentirano na to i bit će ti normalno da sjediš na kavi u kafiću i da ti konobar priča svoju ideju za startup. Pokušavat ćeš se baviti Marine Techom i podvodnim dronovima, ali nikako nećeš uspjeti nabaviti novac. Putovat ćeš i u Texas u potragu za naftnim ulagačima, ali nećeš naići ni na kakvo razumijevanje za svoj projekt. Gledat će te kao da nisi normalan kad spomeneš portabilne podvodne dronove. Danas, iako samo šest i pol godina kasnije, shvaćaš da si prerano izašao na tržište i da je izrada bila enormno skupa.
Tvoj će projekt propasti i ostat ćeš bez novca, ali ćeš se vrlo brzo povezati s ljudima koji će ti biti ključni u budućnosti, a u Nextuseru ćeš od IT developera napredovati do tehnološkog direktora, pa ćeš sudjelovati i u pronalaženju investitora što će ti donijeti nova znanja i poznanstva. No, ipak nećeš htjeti ostati u Americi. Htjet ćeš se vratiti zbog mame, a i neće ti do kraja sjesti Amerika, pa ćeš 2013. s prijateljem i kolegom Deanom Strbadom u Čakovcu otvoriti IT tvrtku Kraken Systems koji će se baviti Big datom. Još ćeš neko vrijeme živjeti na relaciji Čakovec-San Francisco, a nakon dvije i pol godine Silicijske doline potpuno ćeš preseliti nazad u Hrvatsku.
Amerikancima je svejedno radiš li u Čakovcu, Zagrebu ili Varaždinu
Kad ćeš osnovati Kraken Systems u Čakovcu malo će te čudno gledati jer se nisi odlučio za Zagreb. Razlozi će biti logični, osim što će s tobom raditi Dean koji je isto iz Čakovca, imat ćete ured u sklopu kuće i nećete trebati plaćati prostor. Osim toga, htjet ćeš biti blizu mame jer će joj zbog bolesti trebati tvoja pomoć. I nećeš uopće razmišljati o predrasudama tog tipa jer ćeš biti pod utjecajem Amerike i bit će ti potpuno bespredmetno gdje se firma nalazi.
Ionako nećeš imati plan raditi s hrvatskim klijentima, a nekome u Americi je svejedno je li firma u Zagrebu, Čakovcu ili Varaždinu jer vjerojatno ni za jedan od tih gradova ionako nikada nisu čuli. Isto tako u Americi nikada nećeš doživjeti predrasude vezano za mjesto u kojem radiš ili odakle dolaziš. Pozitivna stvar San Francisca je što je tamo melting pot i ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta i različitog su backgrounda.
Ipak nakon tri i pol godine odlučit ćete posao prebaciti centralnije. Majci neće biti bolje, preselit će se u Zadar i postat će očito da se više nikada neće vratiti u Čakovec, a kako ćete zapošljavati još ljudi, odlučit ćete unajmiti urede u Zagrebu. Ipak ostavit ćete i ured u Čakovcu u kojem danas radi troje ljudi.
Znamo koliko ovo čudno zvuči, ali ti ćeš biti uspješan poduzetnik
Da tebi čupavom dugokosom neurednom 16-godišnjaku sada kažem da ćeš u ranim tridesetima biti kratko ošišan, lijepo obrijan, da ćeš nositi odjela, lijepe cipele i da ćeš se družiti s poduzetnicima, siguran sam da mi ne bi vjerovao. Zapravo siguran sam da ne bi razumio. Pitao bi zašto? Kako? Zbog čega? Jer znam da ti nije bilo ni na kraj pameti biti poduzetnik i najviše si volio cijelu noć provesti za kompom.
I siguran sam da ti je neobično kada ti kažem da je Kraken firma koja se približila prihodu od oko milijun eura i da surađuje s Carrefourom, Nestléom, Ferrerom i Forbesom. Četiri godine nakon osnutka Krakena osnovat ćeš još jedan tehnološki startup, Ascaliju, i u obje firme imat ćeš preko 20 zaposlenih.
Naći ćeš ulagače iz Kanade i Hrvatske i taj novi startup bit će fokusiran na industriju, pomažući tvornicama da se uz minimalno troškova moderniziraju i koriste blagodati tehnologije kako bi smanjile svoj utjecaj na okoliš, smanjile troškove i optimizirale svoj rad. Napravit ćete softver i uređaj kojima će se industrijski strojevi napravljeni od 1979. godine pa sve do danas moći spojiti na internet što će omogućiti da bez većih investicija nastane pametna tvornica. I s time ćeš se, ukratko, baviti. Razvijat ćeš sve više tu firmu i osim u Hrvatskoj, postat će aktivna u Londonu, Parizu i zasad nešto malo u Njemačkoj.
Nemoj se bojati rizika i daleko ćeš stići
A sjećaš se kako nisi imao prilike nigdje putovati? I to će se promijeniti. Na faksu ćeš svoje prvo putovanje i to u Irsku planirati mjesecima unaprijed, a danas će ti biti normalno jedan dan otići na sastanak u Pariz, drugi dan u München ili London. Isto tako kroz posao ćeš proputovati gotovo cijelu Ameriku i Europu, a upoznat ćeš se i s Kinom.
I zato bih ti poručio da se ne ustručavaš rizika i da bez prevelikog razmišljanja radiš sve kako osjećaš. I bit će tu jako teških trenutaka i mnogo prepreka, ali svejedno budi ustrajan i nemoj odustati. Sigurno se pitaš koji su planovi za dalje. Nažalost, nećeš više imati bliske rodbine, mamu, tatu, djedove ni bake tako da nije isključeno da ćeš opet pokušati živjeti negdje vani. I, evo sedam godina prije ovog pisma, kada si skupljao novac da platiš plin u Čakovcu, nisi ni sanjao što ćeš sve postići u svojim ranim tridesetima, tako da nećeš imati pojma što te čeka u četrdesetima. Za odgovor na to pitanje morat ćeš još pričekati.
Marin Bek inženjer je elektrotehnike i suosnivač tehnološkog startupa Ascalia i IT tvrtke Kraken Systems
KOMENTAR STRUČNJAKA: Dr.sc. NINA PAVLIĆ BERNARDIĆ, profesorica na katedri za psihologiju, poznata i po u spajanju psihologije i obrazovanja
KAKO SE BORITI PROTIV PREDRASUDE DA JE STEM REZERVIRAN ZA URBANA SREDIŠTA I VELIKE GRADOVE?
Riječ je o predrasudi koja vjerojatno dijelom izvire iz toga što se mnoge velike tvrtke u kojima se zapošljavaju stručnjaci iz STEM područja nalaze u velikim gradovima. No, to nikako ne znači da je STEM rezerviran za urbana središta i puno je primjera koji to opovrgavaju. U današnje vrijeme sve više stručnjaka iz ovog područja, primjerice programera, ili inženjera, može obavljati svoj posao od kuće i ne mora dolaziti svakodnevno u tvrtku u kojoj radi.
Mnogi se stoga odlučuju ostati u svom mjestu stanovanja i preko interneta obavljati većinu toga što je potrebno i nije nužno da se presele u veliki grad. Razvoj tehnologije sve više to omogućava, tako da očekujem da će u budućnosti ovakav način rada biti sve češći. Posljednjih se godina, srećom, pokreću startupovi i u mjestima izvan Zagreba i većih gradova, što pokazuje da se i tamo može uspjeti u poslu, pa i zapošljavati druge motivirane stručnjake.
Što se tiče motivacije i sposobnosti učenika za bavljenje STEM područjem, brojna recentna istraživanja provedena i vani i u Hrvatskoj pokazuju da u tome nema razlike između djece iz urbanih i ruralnih sredina. Primjerice, u nedavnim istraživačkim projektima koje sam vodila ili u kojima sam sudjelovala bavili smo se motivacijom i uključenosti osnovnoškolaca i srednjoškolaca u učenje i nastavu matematike, fizike, biologije i kemije. Iako je većina učenika u našem uzorku bila iz škola s područja grada Zagreba, dio je bio i iz manjih gradova i ruralnih područja i nismo našli nikakve razlike među njima s obzirom na motivaciju i uključenost u ove predmete.
Danas također postoji sve više besplatnih edukacija iz STEM-a za djecu, projekata, udruga i društava koji se time bave, tako da STEM postaje sve dostupniji djeci iz svih sredina. To je isto jedan od načina borbe protiv predrasude „STEM je rezerviran za urbana središta i velike gradove“, koja je naravno neutemeljena. Također, zahvaljujući internetu, svima su dostupne i razne on-line edukacije, a mogu se i po pristupačnim cijenama nabaviti „uradi sam“ igračke i razni zanimljivi materijali koji potiču vještine iz STEM područja. Predviđam da će se takve prilike za djecu iz svih dijelova Hrvatske samo povećavati i sve će to s vremenom izbrisati ovu predrasudu.
* Ne propustite pogledati prvi dokumentarni film koji ruši predrasude vezane uz bavljenje prirodnim znanostima u Hrvatskoj:
