Rođena je u zagrebačkom Hreliću 1928. i tu je provela cijeli život. Gospođu Barbaru Zubak (92) život nije mazio, cijeli radni vijek bavila se poljoprivredom, prvi joj je suprug poginuo na konju, na putu od Beograda do Zagreba, i to nakon malo više od dvije godine braka. No, kasnije je ipak pronašla sreću s drugim suprugom i živjela od plodova svoga rada. Svoje je proizvode prodavala na tržnici u Branimirovoj, a kasnije i u Utrinama gdje je ostala sve do mirovine.

Sada je već šest godina u Domu za starije i teško bolesne osobe Buzin. Tamo je, kaže, fino paze, i to do te mjere da se u nijednom trenutku lockdowna nije osjećala usamljenom. Od obitelji ima samo sina Slobodana koji ju svakodnevno posjećuje. U dom je dolazio i za vrijeme karantene, samo do ulaza, da joj ostavi potrepštine i kod osoblja se na daljinu, al opet uživo, raspita za mamino zdravlje.

Ima svoj kutak radova

Vrijeme u domu prolazi joj brzo i nikada joj nije dosadno. “Uvijek nešto radim, s nečim se zanimam. Malo igramo košarku, vježbamo, a kad mi dođe inspiracija crtam. Evo, pogledajte, tu su vam moji radovi. Najviše volim crtati cvijeće, detalje iz prirode. Tako se zabavim, to me opušta”, priča nam bistra 92-godišnjakinja čiji radovi krase kutak u predvorju doma i dodaje kako se u domu stalno nešto novo zbiva, uče puno novih stvari.

“Tako su nam prošle godine ponudili da naučimo koristiti tablete. Moj sin je mislio da ja to neću moći”, kaže smijući se pa ponosno ističe: “Znate, ja vam imam samo dva razreda osnovne škole, pa je valjda mislio da će mi to biti previše komplicirano. No, brzo sam ja sve to skužila.”

Volim učiti nove stvari

Gospođa Barbara doista je završila samo dva razreda osnovne škole, ali je pravi primjer da se nove stvari mogu naučiti i u starijoj dobi. Samo ako imate volje i interesa. “Volim učiti, to mi nije strano. Terapeutkinja Ivona mi je sve pokazala. Do Ivone nisam ništa znala, a i volonteri su mi pomogli da učenje bude zabavno”, govori vedra starica, jedna od najstarijih korisnica Doma Buzin. S još dvadesetak korisnika doma prošle je godine sudjelovala u nacionalnom programu digitalne edukacije starijih osoba u Hrvatskoj Generacije zajedno kojim je obuhvaćeno 15 Domova za starije kojima su donirani tableti i besplatan internet.

Pripadnica je generacije koja je svjedočila najvećem tehnološkom skoku koju je čovječanstvo doživjelo. “Je, išla sam u školu u Jakuševcu, tamo 1935. godine. U školi sam zadaće pisala kredom, po ploči. Učili su nas i krasopis pa sam ponekad koristila i pero koje smo umakali u tintu. U školi smo učili svašta, od pisanja, čitanja, povijesti… No, bila su takva vremena, završila sam samo dva razreda”, prisjeća se.

Kroz program stekla i prijateljicu

“Sjećam se vremena prvog telefona, radija, televizije… Imali smo prvo radio, televiziju smo ispočetka gledali kod susjeda pa smo kupili svoju. Onda je došao telefon. Imala sam onaj kaj visi na zidu, ali s kompjutorima se nisam baš sretala. Imam i mobitel, sin mi ga je nabavio. Nije baš najmoderniji, sin je mislio da se neću snaći s ovim pametnim telefonima pa mi je nabavio onaj obični, na tipke. Ja se i s njim poslužim, ali sada znam da bih mogla i ove moderne koristiti”, dodaje ponosno.

Prošle godine kada je Dom u Buzinu postao sudionikom programa generacije Zajedno, gospođa Barbara prijavila se među prvima. Program su, zbog lockdowna, provodili uživo u domu gdje je korisnike kroz tajne modernih tehnologija provodilo osoblje Doma, ali i volonteri Hrvatskog Telekoma koji su im se javljali na daljinu. Izrodila su se tu i lijepa prijateljstva, a gospođa Barbara stekla je novu prijateljicu u volonterki Marijani Brankov koja ju je tijekom našeg intervjua prvi puta posjetila uživo. Predvorjem je odzvonio glasan smijeh oduševljenja, gospođa barbara bila je dirnuta Marijaninim dolaskom. “Obećala je da će doći i ispunila je obećanje, divna je”, rekla je zvonkim glasom.

Zabavljale bismo se s aplikacijama, onim što vam mijenjaju lice

Marijana i ostali članovi Kluba volontera HT Grupe izradili su edukativne video materijale pomoću kojih su korisnici domova usvajali digitalne vještine. “Je, te smo videe gledali na radionicama koje je vodila Ivona. Sve je bilo lijepo objašnjeno, a puno smo se i igrali. Osim zabavnih aplikacija u kojima smo uređivali slike, mogli smo igrati i križić-kružić i igre memorije, a imali smo i kviz znanja. Ivona bi nas podijelila u dvije grupe i onda bi se natjecali. Pitanja su bila svakakva, od glazbe do zemljopisa i povijesti”, priča i veli da si je na tabletu po datumu rođenja provjerila na koji je dan rođena ona, ali i njezin sin Slobodan.

“U domu sam na tabletu radila s terapeutkinjom Ivonom, no najviše sam se veselila Marijaninim video pozivima. Znale smo pričati i po pola sata, ona bi mi samo javila kad će zvati, a ja sam čekala. Bilo je tu smijeha, stalno smo se šalile, najviše dok smo se igre s tim aplikacijama u kojima smo si mijenjale izgled lica. Onda bi si to uslikale, a Marijana bi izradila fotografije pa bi nam to dostavila. Bila mi je puna soba fotografija”, sjajne je uspomene vežu za to razdoblje, kaže i dodaje da se sin toliko oduševio da joj je uzeo skoro sve fotografije i odnio ih kući, a sada razmišlja i da joj nabavi tablet.

“Bio je baš iznenađen, nije mislio da ću ja to savladati”, smije se gospođa Barbara potiho se žaleći na bolna koljena. Imam problema s kukom, govori, a otišla su joj i koljena pa se teško samostalno kreće i uglavnom je u kolicima. No, zdravlje je uglavnom jako dobro služi. Preboljela je i covid, bez ikakvih problema. “Nisam uopće imala simptome, ni temperaturu, ništa nisam osjetila. Sad sam uredno cijepljena i to je prošlo bez ikakvih nuspojava”, govori svestrana gospođa Barbara koja u domu pjeva i u zboru. A kad se zaželi glazbe, na tabletu si upali YouTube i sluša pjesme iz svoje mladosti, posebno uživa u hitovima Ive Robića. Zadovoljno dodaje kako se nada da je ona priču s koronom završila. Vjeruje da će epidemija brzo završiti pa da će joj Marijana moći češće dolaziti u posjete.

Pandemija uzrokovana koronavirusom nam je dodatno pokazala koliko je nužno djelovati kako bi i starija populacija osjetila prednosti digitalizacije. Digitalne vještine im omogućuju jednostavniju i bržu komunikaciju s najmilijima, kao i uživanje u zanimljivom, zabavnom i korisnom sadržaju koji ih čini povezanim sa zajednicom. Uz digitalizaciju, naši najstariji doista mogu imati ljepšu svakodnevicu.

Upravo zato je Hrvatski Telekom 2020. godine pokrenuo nacionalni program “Generacije zajedno” s ciljem digitalnog opismenjavanja korisnika domova za starije diljem Hrvatske. U prvoj fazi projekta 15 domova za starije diljem Hrvatske dobili su donaciju proizvoda i usluga za pristup internetu.  Program se nastavlja i ove godine, kada je donacija omogućena za još 16 domova, a kroz razne edukacije omogućit će im i stjecanje osnovnih znanja uz koja će njihova svakodnevica biti zabavnija i ispunjenjenija.

Prijave za program “Generacije zajedno” su još uvijek otvorene za sve državne i županijske domove u Hrvatskoj.  Pozivamo vas da ispunite prijavu za sudjelovanje ovdje.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing