DIGITAL SOCIETY

Pismo 16-godišnjem sebi: Čini ti se da će ljudi misliti da si čudak, ako upišeš fiziku. Ništa nije dalje od istine

Zamolili smo Sašu Cecija, jednog od najpoznatijih hrvatskih fizičara, da nam prepriča par poruka koje bi imao za mlađeg sebe

Generacija NOW donacijski je program koji provodi Hrvatski Telekom u suradnji s Institutom za razvoj i inovativnost mladih. U četiri godine, u pripremanje mladih za poslove budućnosti uloženo je više od 4 milijuna kuna, a u programu se nalazi više od 300 obrazovnih institucija diljem Hrvatske. Dokumentarnim filmom „Generacija inspiracija“, ali i čitavim nizom aktivnosti unutar donacijskog programa, Hrvatski Telekom ističe koliko je važno ulagati u bolje obrazovanje svih školskih uzrasta – kako bi uspješno koračali životom ne propuštajući prilike koje pruža najnovija tehnologija. Ne smije se pritom zaboraviti ni koliko je važno razbijati predrasude o STEM-u. A jedna od češćih predrasuda upravo je ta da su STEM-ovci asocijalni čudaci bez bogatog društvenog života, hobija, drugih interesa i postignuća.

Gledam te, klinče, na tim slikama kako poziraš samodopadno i važno. Kao da kužiš sve što je trebalo skužiti, i potpuno ignoriraš sve ostalo. Ti i ja znamo da je sve to samo poza. Nikad nisi bio nesigurniji u životu. Ali godilo ti je da drugi misle da si cool. Trebat će ti vremena da shvatiš da nisi poseban po tome. I da shvatiš da je ono čega si se najviše bojao, biti iskren i otvoren, tvoja najveća snaga. I ono zbog čega će te ljudi smatrati posebnim.

Furaš se na punk, nosiš marte, karirane košulje, tenkericu, i sviraš gitaru izdistorziranu do neprepoznatljivosti, da se ne skuži kako jako je ne znaš svirati. Ali zvučat će dobro. Prokleto dobro. I tražit ćeš taj zvuk godinama kasnije, ali nikad ga više nećeš pronaći. Uživaj u tome. I vježbaj malo više.

PRIVATNI ALBUM SAŠE CECIJA

Razmišljat ćeš o mnogim faksevima. No upisat ćeš fiziku

Ono što ti ide bolje nego drugim ljudima su matematika, fizika i programiranje. Imaš neku intuiciju za to. Ni danas nemam pojma zašto. Nećeš upisati matematiku jer misliš da tamo idu samo oni pravi genijalci. A onda ćeš upoznati matematičare i skužiti da su genijalni i kao ljudi. I bit će ti žao što nisi probao. Ali zato ćeš se u karijeri najviše baviti matematikom.

Razmišljat ćeš i o drugim fakultetima. Još pamtiš ocjenu i komentar žene iz hrvatskog na tvoju prvu zadaćnicu. Dobio si trojku i uputu da ne pišeš romane toka svijesti. Iz druge si dobio četvorku i identičnu uputu. Iz treće si dobio peticu i nježnu sugestiju da bi ti možda bolje ležalo nešto što nije… roman toka svijesti. E pa ova četvrta će ti biti čista petica, bez komentara. A onu bitnu, na maturi, nju ćeš rasturiti. Doći će ti profa kasnije i reći će ti to. Razmišljat ćeš zbog toga da upišeš novinarstvo. Na kraju nećeš, upisat ćeš fiziku. Ali nemoj prestati pisati.

I nauči se da prihvaćaš svaku kritiku kao što si prihvatio njezinu. Ne moraš napraviti to što ti kažu da napraviš, ali prihvati kad kažu da nešto nije dobro. To znači da može biti bolje. Ljudi koji će ti otvoreno reći kad nešto što radiš ne valja, i što točno ne valja, rijetki su i dragocjeni.

Mislit ćeš da si ti ništa, a svi oko tebe Einsteini. Baš i nisu

Kad uskoro dođe dan upisa na faks, ti ćeš ući u zgradu PMF-a, sjest ćeš u krcatu dvoranu i skužiti da je mjesto do tebe prazno. Pitat ćeš zašto tamo nitko ne sjedi, a netko od asistenata će ti odgovoriti da se jedan kandidat nije pojavio. Bit ćeš zbog toga sretan, jer ćeš shvatiti da se za fiziku prijavilo svega nekoliko ljudi više nego što se prima. U tom ćeš trenutku znati da, ako dobro napišeš test, sto posto upadaš. Nekoliko dana kasnije, vratit ćeš se na PMF i na listi izvješenoj na vratima vidjeti svoje ime.

Na prvoj godini skompat ćeš se s frendovima koji su upisali fiziku zbog studentskih prava, tako da se nemoj razočarati kad na drugoj godini ostaneš bez njih. Isto tako, ovi koji su ostali učinit će ti se kao Einsteini, ali vjeruj mi, nisu.. OK, neki od njih jesu, ali nema ih baš toliko. Bit će situacija kada ćeš sumnjati u sebe jer ćeš, još iz škole, biti naviknut da si jako brz i da rasturaš. Kada dođeš na faks, to će se promijeniti.

Odjednom ćeš se početi osjećati kao da su u fizici svi miljama dalje od tebe, ali nemoj da te to brine. Nakon druge godine sve će doći na svoje, a i s vremenom ćeš saznati da ovi za koje si mislio da su Einsteini, zapravo su išli na državna natjecanja, pa su prošli ubrzani tečaj iz fizike na razini prve i druge godine faksa. Bit će ti i danas glupo što asistenti to nisu uzeli u obzir i što su vas ostale uspoređivali s njima, i gledali vas u čudu kad ste pitali da vam nešto objasne.

Hoće li zbog STEM-a ljudi misliti da si asocijalan, čudak ili štreber?

Ljudi prema tebi neće, samo zato što si fizičar, imati predrasude da si asocijalan, čudak ili štreber. Na faksu ćeš, kao i u srednjoj, biti punker s dugom kosom, žutim hlačama, visokim martama, vojničkom jaknom i nitko STEM u tebi neće gledati kao nešto loše. Na faksu će biti nešto nerdy ljudi, ali činjenica je i da će tamo biti skoro trećina aktivnih sportaša koji su daleko od nerdova. Pogled na znanstvenike kasnije će se dosta promijeniti, čak će se snimiti i jedna američka humoristična serija o fizičarima. Zvat će se Teorija velikog praska i postat će hit. Kroz nju će STEM-ovci i nerd kultura postajati sve popularniji.

Znam da ti sada imaš osjećaj kao da se drugi ljudi međusobno bolje razumiju, i da ti nikoga baš najbolje ne razumiješ. Pokušavaš glumiti, kao što to rade svi, ali ti nikako ne ide. Stalno imaš osjećaj da ti sve piše na čelu. Tako da ćeš u nekom trenutku shvatiti da nema smisla lagati ljudima da si drugačiji nego što jesi i da je bolje biti iskren.

Eh, iskrenost, to me sad podsjetilo da ona ne mora biti uvijek pozitivna. Vidjet ćeš da postoje i ljudi koji su iskreni, ali su uz to i gadovi. I to su ti uglavnom oni ljudi koji dolaze s pričama “ja sam radio više i ja zaslužujem više”. To ljudi ne vole čuti. Ima i jedna scena u toj Teoriji velikog praska u kojoj jednom od glavnih likova, Sheldonu Cooperu, mama kaže: “To što si najpametniji u razredu, ne smeta nikome. Ali smeta ako tu činjenicu nabijaš svima na nos”. Srećom, ti nikad nisi bio najpametniji, ali kužiš zašto ti to govorim, zar ne?

Osjećat ćeš se kao da si konačno došao kući

Sjetio sam se sad i jedne situacije koja će te razveseliti. Kada si pročitao Vodič kroz galaksiju za autostopere, nisi o tome pričao s ekipom u školi, iako sad u srednjoj razgovarate o svemu, glupirate se i zezate naveliko. Ipak, imaš osjećaj kao da se jedini oduševljavaš babilonskim ribicama ili kompjuterom koji na pitanja o smislu života i svega ostalog baca odgovor 42. Vidjet ćeš uskoro da to nije tako.

Bit će ti fora kada dođeš na faks i skužiš da su skoro svi čitali tu knjigu. Sjedit ćeš s ekipom na pauzi od predavanja i netko će u razgovoru spomenuti tu knjigu. Ti ćeš iznenađeno reći da si je čitao i odjednom će svi oko tebe početi prepričavati dijelove. Pričat ćete o Bogu koji nestaje u oblačiću logike i da moraš imati ručnik svugdje sa sobom. A kad skužiš da su svi gledali tvoju omiljenu seriju Kozmos Carla Sagana, osjećat ćeš se kao da si konačno došao kući.

Počet ćeš se sviđati puno većem broju ljudi nego ti se čini da je moguće

I još nešto. Sada ti se to čini nemogućim, ali bit ćeš donekle poznat. Pričat ćeš o fizici i znanosti na Trećem programu državne televizije. Imat ćeš tamo, s još nekoliko kolega, svoju znanstvenu emisiju, a pisat ćeš i blogove za dnevne novine. Godinama ćeš organizirati i Skeptike u pubu, večeri u kojima ćeš sa svojom ekipom u birtiju dovoditi znanstvenike koji će uz pivo ljudima pričati o znanosti kojom se bave. I ništa negativno nećeš doživjeti. Ljudima će biti drago kad te vide i prepoznavat će te na ulici. Ne znam kako ćeš se to kasnije odnositi prema ljudima. Znam samo da je jako dugo nešto bilo krivo i onda se sve promijenilo. A, kad točno? Nemam pojma.

Iz nekog razloga počet ćeš se sviđati puno većem broju ljudi nego što ti se čini da je moguće. Čak i ljudima koji se ne slažu s tobom, sviđat će se što pišeš, pričaš i na koji način to radiš. Pitaš me zašto? Opet, nemam pojma. Možda kao klinac nisi previše poštivao ljude, možda si onako djetinje sebično gledao samo na sebe. No, u jednom trenutku ćeš ljude početi gledati kao sebe i oni će to osjetiti. I hoće li taj trenutak biti rođenje tvog djeteta ili nešto drugo, opet ne znam.

Predložio bih ti da upišeš i psihologiju. Šteta je da to propustiš

Iz ovog pisma dosad si već možda mogao naslutiti da ćeš raditi na Institutu Ruđer Bošković. Zaposlit ćeš se odmah nakon faksa i vojske. Poslije ćeš otići na postdoktorat u Georgiju u SAD-u gdje ćeš živjeti godinu dana. Bit će ti teška ta godinu jer će djeca biti tako mala i tako daleko od tebe. U to doba skužit ćeš internetske forume i počet ćeš opako komentirati razne pojave i događanja u društvu i primijetit ćeš da ti to dosta dobro ide. Ubrzo ćeš početi pisati svoj blog. Najzanimljiviji će ti biti znanstveni radovi iz psihologije koje ćeš početi luđački čitati. Na blogu ćeš pisati neke svoje osvrte i komentare o tim radovima, što će se svidjeti čak i mnogim psiholozima.

Te tvoje tekstove izdat će nekoliko godina kasnije u knjizi Blesimetar, a onda će izaći i Blesimetar Drugi. Bit će ti posebno drago kad saznaš da se tvoja prva knjiga koristi u nastavi iz Metodike psihologije na Riječkom sveučilištu. Sve ti to govorim jer bih ti predložio da na drugoj godini faksa upišeš i psihologiju. Očito ti to leži i bilo bi zgodno da i to probaš. Ionako ćeš potratiti tu drugu godinu faksa na gluposti. Bit će rat i slabo ćeš ići na nastavu. Samo ćete visiti okolo i bit će to katastrofa, ogromno gubljenje vremena.

CECI SNIMLJEN PROŠLI TJEDAN NA RUĐERU

Podučavanje je najljepši dio posla kojim ćeš se ikada baviti

Većina tih tekstova koje ćeš pisati neće biti o fizici, ali nekoliko fizičkih će postati jako viralni. Naročito oni o tome zašto nas znoj hladi i zašto sunčanje nije najopasnije u podne. Takve će stvari ljudima biti fora. Tebi će biti fora i dalje te jednadžbe i rješavanje zadataka, što je ljudima jako dosadno i od čega bježe glavom bez obzira. Znam da bi ti sada želio s nekime razgovarati o fizici i imaš svoja dva prijatelja iz razreda s kojima nešto komentiraš, ali vidjet ćeš, kad završiš faks, ljudima će biti cool što si fizičar. Ispitivat će te o crnim rupama, putovanju kroz vrijeme, brzini svjetlosti. Sve to će njima biti jako zabavno i to će za njih biti fizika.

A tebi će fizika uvijek biti kompleksna matematička analiza i matrične algebre, i neke ubij Bože komplicirane formule i najčešće nerješive jednadžbe… Sada si već svjestan da negdje po putu, još kroz školovanje, nestane ta zabavna fizika, ali bit će ti drago da ćeš je imati prilike objašnjavati ljudima kroz blogove i TV emisiju. Jer podučavanje je najljepši dio posla kojim ćeš se ikada baviti. I za kraj bih ti rekao drži se instrukcija koje si počeo nedavno davati. To ti je bio jako dobar potez.

Volio bih da te mogu upozoriti na sve što će se događati, nekako te nagovoriti da napraviš nešto drugačije. Ali ni danas ne znam što bi to trebalo biti. Pa neću. Jer sve to loše iskustvo napravit će da budeš bolji nastavnik svojim studentima. Naći ćeš način da ih natjeraš da budu iskreni prema tebi. I vjerovat ćeš im. I više ćeš ih cijeniti zbog toga. I bit ćeš bolji kolega svojim kolegama. Probat ćeš im pomoći kad god ćeš imati priliku. I zbog svega toga ćeš, nadam se, biti i bolji čovjek. Barem ćeš pokušati. A to je valjda nešto što vrijedi.


KOMENTAR STRUČNJAKA: LIDIJA KRALJ

KAKO SE BORITI PROTIV PREDRASUDE DA SU STEM-OVCI ČUDACI?

Nikako ne bih STEM-ovce opisala kao asocijalne, dosadne ili čudne. Pa mi smo skroz normalni, zar ne 🙂 ? Tijekom posljednjih petnaestak godina zaista se moglo primijetiti da studiji matematike, fizike pa čak i informatike nisu baš popularni. Dijelom zato što ti predmeti nikad nisu bili lagani, a dijelom zato što to nije bilo moderno studirati. Recimo, ja sam od svoje desete godine znala da želim studirati matematiku. Jedan od razloga bili su izvrsni učitelji koji su mi otkrili čaroliju matematike. Kasnije, kada sam postala učiteljica nastojala sam isto napraviti i sa svojim učenicima – zaintrigirati ih, zainteresirati i potaknuti na istraživanje i otkrivanje. A tko danas ne bi želio biti istraživač? Eto, zato trebate odabrati STEM.

Odabir linije manjeg otpora čest je slučaj u našem sustavu obrazovanja Još 1995. vodila sam četiri djevojčice na državno natjecanje iz Informatike i njima, a i meni to je bilo potpuno normalno. Zašto se djevojke ne bi bavile programiranjem? Predrasude odrasli prenose na djecu, sjetite se samo plave i roze odjeće ili autića i barbika. Odgovornost nas odraslih je razbijati takve predrasude, ako uporno ponavljamo „Matematika je bauk“ svi će je se bojati i često neće niti pokušati napraviti nešto više. Ako im pokažemo važnost matematike, uklopimo je u igru, istraživanje i potaknemo učenike da se pohvale onim što su naučili i otkrili – tada mi stvaramo njima prostor za rast.

Protiv predrasuda se moramo boriti pružanjem podrške učenicima zainteresiranima za STEM, stvaranjem okruženja u kojem mogu razvijati svoje potencijale, ali i pokazivanjem uzora iz svijeta – poznatih geekova, uspješnih žena; pokazivanjem učenicima da je svatko od njih poseban te da razvoj karijere u STEM području ima puno prednosti, od relativno sigurnog zaposlenja sada i u budućnosti do karakterističnog načina analiziranja i zaključivanja koji pomaže u svim poslovima i situacijama. Poticanjem na rješavanje problema, ali i na predstavljanje svojih rješenja jer tako povećavamo vidljivost i razumijevanje analitičkih postupaka te povezujemo komunikacijske kompetencije sa STEM-ovskima.


*Ne propustite pogledati prvi dokumentarni film koji ruši predrasude vezane uz bavljenje prirodnim znanostima u Hrvatskoj:

Autor: Hrvatski Telekom | Datum: 11/11/2019