Ovog tjedna, baš kako smo razgovarali s jednim od njenih osnivača, agencija Degordian obilježila je deset godina djelovanja. Daniel Ackermann i Tomislav Grubišić, tada entuzijastični studenti zagrebačkog FER-a, pokrenuli su je 2009. godine u Ackermannovom stanu, doslovno iz ničega, a prve poslove nabavljali su kako god su stigli.
Upoznali su se nekoliko godina prije toga, 2003., kao učenici trećeg razreda u MIOC-u; sučeljavali su se na školskom natjecanju za najbolju web stranicu razreda, svaki sa svojom, a već tada Grubišić i Ackermann zarađivali su na sitnim digitalnim poslovima. Njihov Degordian danas je jedna od najvećih i najuspješnijih digitalnih marketinških agencija u ovom dijelu Europe, a nedavno su lansirali novu kompaniju Bornfight, svojevrsni spin-off fokusiran na naprednu tehnologiju i inovativna rješenja.
Kako iz Zagreba konkurirati svjetskim igračima
Bornfight producira napredne aplikacije i platforme diljem svijeta. Početkom godine osvojio je prestižnu svjetsku nagradu za agenciju godine. Nagradu Agency of the Year dodjeljuje žiri Awwwardsa, panela nekih od najutjecajnijih svjetskih web dizajnera, developera, kreativnih direktora i agencija, koji svake godine nagrađuje najbolje agencije, dizajn studije i web stranice.
“Važno je istaknuti da nam je danas omogućeno korištenje najkvalitetnijih i najnovijih tehnologija koje trenutno postoje, kao i bilo kojoj drugoj kompaniji na svijetu. Više ni na koji način nismo zakinuti, kao što je to možda bilo prije desetak ili nešto više godina”, kaže Grubišić kad ga pitamo kako se iz Hrvatske nameću kao svjetski relevantna – pa čak i vodeća – kompanija u svojoj branši.
“Upravo zbog te dostupnosti i neograničenog pristupa informacijama i top tehnologiji mi možemo konkurirati najvećim igračima na svijetu. Jednostavno, imamo sve preduvjete za to. Tehnologija je jedan ključan aspekt – drugi je znanje, a u Hrvatskoj imamo velik broj iznimno kvalitetnih ljudi koji mogu riješiti najkompliciranije probleme i razviti top proizvode za klijente. Upravo je ta kombinacija tih dvaju aspekata ono što nam omogućava da se na globalnom tržištu pozicioniramo kao jedan od lidera”, kaže.
Izazovi i prilike u digitalnom poslovanju iz Hrvatske
Dok je lokacija nekad mogla biti ozbiljno limitirajući faktor za razvoj poslovanja, jer bi značila znatno manji pristup svjetskim znanjima, vrhunskim tehnologijama, relevantnim stručnjacima i potencijalnim klijentima, ubrzana digitalizacija znači da se hrvatske kompanije apsolutno mogu natjecati s kompanijama iz cijelog svijeta.
“Upravo je ubrzan razvoj tehnologije primarni razlog zbog kojeg danas više nismo limitirani vlastitom lokacijom i zemljom iz koje dolazimo. Tehnologija je omogućila svima da započnu s razvojem digitalnih biznisa koji se mogu probiti na globalnom tržištu jer imamo pristup svemu što nam je za to potrebno. Od informacija preko alata do najnovijih inovacija”, objašnjava Grubišić.
“Naravno, još uvijek smo u nekoj vrsti podređenog položaja kad se uspoređujemo sa Zapadnom Europom ili SAD-om jer se očekuje da budemo jeftiniji od kompanija s tih područja. No, s druge strane, u puno smo boljem položaju nego kompanije iz Indije i Južne Azije, pa mogu reći da smo u nekoj zlatnoj sredini koja nam omogućuje da u isto vrijeme i razvijamo digitalna rješenja top kvalitete i da budemo globalno konkurentni i da iz Hrvatske razvijemo uspješno globalno poslovanje”, kaže.
S mobitelom do pristupa svim znanjima i informacijama
Osim za vlastito poslovanje, u općoj digitalizaciji Grubišić vidi korist za cijelo društvo, od prostora za unaprjeđenje javnog sektora i obrazovnog sustava, do sve većeg uključivanja građana iz svih skupina i dijelova Hrvatske u ključna zbivanja i tokove. Široka dostupnost interneta i cjenovna pristupačnost vrhunskih mobilnih uređaja na to je uvelike utjecala.
“Internet i mobilni uređaji postali su cjenovno prihvatljivi i maknuli su razlike između socijalnih skupina kad se govori o pristupu informacijama”, kaže Grubišić. “Danas, osoba s najjeftinijim modelom mobilnog uređaja koji se može spojiti na internet dobiva praktički besplatan pristup najvrjednijim izvorima znanja i informacija. Može naučiti što god je zanima. To je nešto što prije dvadesetak, pa čak i desetak godina nije bilo toliko izraženo, a u dosta slučajeva ni moguće”.
“Treba biti svjestan činjenice da danas svatko s mobitelom i pristupom internetu, gdje god da se na svijetu nalazi, ima pristup svim mogućim izvorima informacija”, nastavlja. “Funkcionalnosti mobitela spojenog na internet kojeg imamo mi su iste funkcionalnostima mobitela kojeg ima najbogatija osoba na svijetu. Edukacije, vijesti i informacije koje možemo čitati mi potpuno su iste onima koje mogu čitati ljudi iz najrazvijenijih dijelova svijeta”.
Grubišić ističe kako ova suštinska tehnološka promjena ima vrlo konkretne posljedice na svakodnevni život. Kaže kako sve češće primjećuje firme iz manjih sredina koje se ubrzano razvijaju i postaju globalno uspješne, a svojom prisutnošću utječu na razvoj zajednice u kojoj se nalaze. “Počinju na toj nekoj maloj, mikro razini okupljati stručnjake i to dovodi do rasta cjelokupnog područja”, kaže.
Prilika za tehnološki razvoj javnog sektora
I na individualnoj razini tehnologija je, smatra, uvelike smanjila razlike između velikih urbanih centara i manjih sredina. “Pojedinci iz manjih sredina imaju pristup svim potrebnim informacijama, edukacijama i izvorima znanja koji im omogućuju da brzo pokrenu i razviju svoju karijeru gdje god da dođu. Male sredine, velike sredine – rekao bih da zbog interneta i tehnologije razlika između njih više niti nema”.
Velike prilike za razvoj vidi u digitalizaciji školstva i javne uprave. “Javni bi sektor trebao biti glavni pokretač razvoja tehnologije u državi, a upravo u tom dijelu najviše kasnimo za razvijenim zemljama. U privatnom sektoru tehnologija i digitalizacija uzimaju sve veći i veći zamah – to je normalno i očekivano jer se firme u tom sektoru bore s drugim firmama iz cijelog svijeta. U privatnom sektoru ne postoji mogućnost čekanja – nova tehnologija se mora iskoristiti i digitalizacija se mora provesti jer inače prestajemo biti konkurentni”, kaže.
Isto tako, kao jedan od istaknutih protagonista hrvatske startup scene, Grubišić vjeruje da se školstvo mora sustavno i strukturirano digitalizirati, od prvog razreda. “Istina, postoje različite inicijative, kao što su brojne aktivnosti koje je pokrenuo i u školama provode Hrvatski Telekom i Nenad Bakić – tu se na neki način privatni sektor uključio da pomogne javnom i samim time cijeloj državi”, kaže, ali dodaje da bi takve aktivnosti morale zahvatiti cijeli sustav, odnosno kako bi djeca od prvog dana trebala učiniti o internetu, tehnologijama, online sigurnosti…
Stupanj digitalne pismenosti među mlađim generacijama
Ipak, smatra kako je razina digitalne pismenosti u Hrvatskoj prilično visoka, posebno među mlađim generacijama. “Njihov stupanj digitalne pismenosti usporediv je s nekim od najrazvijenijih zemalja na svijetu. Prilagodljivi su, žele učiti, brzo hvataju informacije i lako prihvaćaju najnovije trendove kad je u pitanju korištenje bilo koje nove tehnologije. Stvarno bih rekao da na toj razini ne postoje razlike između Hrvatske i bilo koje druge visoko razvijene zemlje”, kaže i dodaje kako primjećuje da sve više starijih generacija, doduše polako, usvaja nove tehnologije i znanja.
Optimističan je po pitanju daljnjeg razvoja Hrvatske – upravo zato, što nam jeftina i široko dostupna tehnologija omogućava da sve efikasnije konkuriramo po cijelom svijetu, posebno kad su u pitanju digitalni poslovni modeli naslonjeni na internet i mobitele. Bornfight Tomislava Grubišića i Daniela Ackermanna demonstrirao je da je tako nešto itekako moguće.